Moja kuća nalazi se na jednom oštrom zavoju uske ulice, koja je postala poprilično prometnom otkako su neki vozači shvatili da se njome izbjegava gradska gužva u špicama.

Zavoj je, za razliku od ostatka ulice, vrlo uzak i nepregledan i ne mogu se mimoići dva vozila. U tu svrhu postavljena su prometna ogledala zbog preglednosti, pomoću kojih vozači s obje strane na vrijeme mogu uočiti vozilo iz suprotnog smjera prije nego se ukliješte u zavoju.

Većina vozača ovuda ne prolazi prvi put, a neki svakodnevno tuda krate put.

I danas, nakon što sam malo promatrao promet u vrijeme špice upitao sam se gdje smo doista sa sviješću i ima li nade za čovječanstvo kao cjelinu!?

Unatoč postavljenim ogledalima, unatoč nepreglednom zavoju koji bi svaki vozač trebao uočiti da slijedi i unatoč tome što tuda prolaze svaki dan, vozači i dalje ulijeću u taj zavoj potpuno nesvjesni gdje su i što rade. I pitam se - kad nisu u stanju percipirati tako jednostavnu stvar kao što je cesta, zavoj i mogućnost izbjegavanja nevolje pomoću ogledala - dakle svima lako dostupnog pomagala, iako tuda stalno prolaze, gdje će postati svjesni puno složenijih, dubljih i skrivenijih aspekata života važnih za osobni razvoj, sreću, blagostanje, mir i dobrobit cijelog čovječanstva i planete Zemlje???

Iskreno, pomislio sam da smo još jako jako daleko od nade u neko bolje sutra, i koliko god se tješili, i koliko god sami radili na svjesnosti i vjerovali, bili duhovni i "razvijeni", mislim da je to samo sićušna kap u moru nesvjesnosti koja još dugo neće donijeti promjene na globalnom nivou.