Centar Boris Pecigoš
Centar Boris Pecigoš
Gdje smo to doista?
Moja kuća nalazi se na jednom oštrom zavoju uske ulice, koja je postala poprilično prometnom otkako su neki vozači shvatili da se njome izbjegava gradska gužva u špicama.
Zavoj je, za razliku od ostatka ulice, vrlo uzak i nepregledan i ne mogu se mimoići dva vozila. U tu svrhu postavljena su prometna ogledala zbog preglednosti, pomoću kojih vozači s obje strane na vrijeme mogu uočiti vozilo iz suprotnog smjera prije nego se ukliješte u zavoju.
Većina vozača ovuda ne prolazi prvi put, a neki svakodnevno tuda krate put.
I danas, nakon što sam malo promatrao promet u vrijeme špice upitao sam se gdje smo doista sa sviješću i ima li nade za čovječanstvo kao cjelinu!?
Unatoč postavljenim ogledalima, unatoč nepreglednom zavoju koji bi svaki vozač trebao uočiti da slijedi i unatoč tome što tuda prolaze svaki dan, vozači i dalje ulijeću u taj zavoj potpuno nesvjesni gdje su i što rade. I pitam se - kad nisu u stanju percipirati tako jednostavnu stvar kao što je cesta, zavoj i mogućnost izbjegavanja nevolje pomoću ogledala - dakle svima lako dostupnog pomagala, iako tuda stalno prolaze, gdje će postati svjesni puno složenijih, dubljih i skrivenijih aspekata života važnih za osobni razvoj, sreću, blagostanje, mir i dobrobit cijelog čovječanstva i planete Zemlje???
Iskreno, pomislio sam da smo još jako jako daleko od nade u neko bolje sutra, i koliko god se tješili, i koliko god sami radili na svjesnosti i vjerovali, bili duhovni i "razvijeni", mislim da je to samo sićušna kap u moru nesvjesnosti koja još dugo neće donijeti promjene na globalnom nivou.
Promatrajući jedan zavoj na cesti shvatio sam nešto iznenađujuće...
Boris Pecigoš, 09. veljače 2009.