Te sudbonosne 2006. godine pojavio se anđeo čiji mi je poljubac otvorio oči. Donio je božje munje kojima je u strahovitom tresku srušio kulu... i nestao je u trenu...

Bio je to anđeo, znam.

Nadam se da će uskoro ponovno doći, u nekom drugom obliku, bez munja... i ostati zauvijek.

Poljubac anđela

2006., akril i olovka na platnu, 40 x 50 cm

Anđeo me potakao da konačno izrazim svoje osjećaje i svoju tugu, svoje želje i svoju volju. Bila je to velika milost s neba, poslana na način koji ću "čuti" (trebale su trublje!!!), ali ipak milost.

Anđeo je ponio sa sobom ovu moju sliku, Vishuddhu, znak međusobne komunikacije i povezanosti. To je bio moj dar. I zahvala. On i slika otišli su u svoje sfere, zauvijek. A slika je medij sjećanja onoga što božansko biće želi izraziti, spomen vječni na kratkotrajni bljesak spoznaje s kojim se je bilo preteško nositi.

Mnogi su poslije htjeli tu sliku... a bila je namijenjena trenutku. Prolaznom. I vječnom.

 

Vishuddha

2006., akril na platnu, 50 x 60 cm