Sanjao sam te davne 2005. san u kojem mi se pokazala moja učiteljica slikanja Andrea Weiss Sadeh, gola i bijela kao snijeg, prstom mi pokazujući prema slici naslonjenoj na zid, na kojoj sam vidio samo obrise, a ne jasne linije. Rekla mi je "Boris, tako trebaš slikati, a ne pokušavati vjerno prenositi ono što vidiš". U ruci je držala ubrus na kojem su se vidjele prve kapi krvi od mjesečnice.

A sve se to zbivalo u jednoj sobi na katu, do koje nije bilo stepenica, jer su se urušile, pa sam se nekako s mukom popeo do gore.

Već sam u snu znao da je to moja anima, voditeljica duše, koja mi pokazuje put i koja je sasvim prikladno uzela obličje moje učiteljice kako bih razumio poruku koju mi san nosi.

Naslikao sam sliku na tu temu. Kasnije ju je Andrea kupila od mene...

Zanimljivost na slici je što su grudi velike i izbočene van ravnine platna (uvijek se sjetim humoristične britanske serije 'Allo 'Allo i slike The Fallen Madonna with the Big Boobies od Van Clompa).