Osvanuo je tmuran, maglovit, sivi siječanjski dan. Već sâm pogled kroz prozor u ovo nedjeljno jutro mogao je čovjeka baciti u depresiju, pogotovo nakon jučerašnje vedre, sunčane i relativno tople subote.

Misleći da će se i danas održati lijepo vrijeme, s prijateljicom Zrinkom sinoć sam dogovorio hodanje na Medvednicu. Jutro me iznenadilo, ali oboje smo bili voljni planinariti unatoč promjeni vremena. Nešto iza 9 sati uputili smo se prema Mikulićima odakle započinje uspon prema planinarskom domu Risnjaku. Cesta je bila prekrita tankim slojem leda koji je nastajao smrzavanjem kapljica iz magle. Kad smo zašli na šumsku stazu ubrzo smo uvidjeli da se snijeg zadržao na višim nadmorskim visinama.

Okruživalo nas je golo, naizgled beživotno drveće, tmasta magla i sivilo neba, bjelina snježnog pokrova na tlu, a uskoro je počeo padati vlažni snijeg koji se odmah topio na našim kapama, jaknama i ruksacima. Čovjek bi mogao očajavati...

No, Zrinka i ja smo uživali, jer, zapravo nam se sve činilo čarobno! Hladno nam nije bilo jer smo se od penjanja odmah ugrijali, čak i oznojili. A tek koliko smo ljudi sreli! Neobično velik broj s obzirom na "ružno" vrijeme.

Uživali smo u svakoj sekundi dvosatnog uspona, uživali smo u krajoliku, uživali smo u sivilu izmješanom s bjelinom, uživali smo u pahuljama koje su nam se topile na licu, uživali smo u posrtajima po skliskom zaleđenom putu i u škripanju snijega pod cipelama, uživali smo u svježem zraku koji smo udisali punim plućima, zadihani dok ga je vruća krv odnosila do svake stanice našeg tijela, uživali smo u tišini šume povremeno prekinutoj lavežom psa pratitelja nekog planinara izletnika, uživali smo u domaćoj atmosferi u planinarskom domu uz ukusnu gibanicu od sira i pravi planinarski čaj nakon što smo presvukli mokre potkošulje i majice, uživali smo u našim razgovorima, uživali smo u svakoj sekundi dvosatnog spusta uz povremeno sklizanje. Uživali smo. Naprosto smo uživali.

Poslije me nazvao prijatelj i ljutito opsovao "grozno vrijeme" i snijeg koji ga je uhvatio u šetnji s psom od kojeg je doma došao sav mokar. Prijateljica mi je poslala SMS da je "vrijeme koma". Znanac mi je u mailu javio da danas ne izlazi van na ovu "katastrofu od vremena". Rođakinja je na facebooku objavila da danas ne izlazi iz kreveta i da bi se najradije pokrila dekom preko glave s obzirom na "užasan dan i magluštinu". Susjedu bole kosti i glava zbog ove "nagle promjene vremena i pritiska".

I? Zar uopće treba napisati zaključak!?