Nakon nekoliko kišnih i tmurnih dana osvanulo je prekrasno sunčano nedjeljno jutro. Danas je moj rođendan. Nakon tri dvanaestogodišnja ciklusa ponovno sam se našao u kineskoj godini Tigra u kojoj sam i rođen. Doduše, ova godina je srebrnoprugasta kako se izrazio jedan moj prijatelj, jer je Tigar u znaku elementa metala, dok je prilikom rođenja bio u elementu drveta. Zato valjda toliko volim drveće, slikam ga, pišem pjesme o njemu, divim mu se dok lutam planinama, a i jedan nekadašnji poslovni projekt sam nazvao po jednom crnogoričnom drvetu, dok sam kasnije drugi projekt pak nazvao po tigru, svojem totemu, koji me i danas prati iako je dominaciju preuzela jedna druga životinja, zapravo ona koja me je također pratila od djetinjstva, još dok sam lutao ruševinama grada nazvanog po njoj i po planini sličnog naziva.

Iako sam slavio rođendane kao dijete, kasnije sam izgubio volju za time. Prije deset godina, dva dana prije rođendana i planiranog slavlja umrla je moja baka s kojom sam tada živio. Nekako su ti posebni dani uvijek prolazili u nekom čudnom i nedorečenom raspoloženju, čak i prije njene smrti. Tek sam lani osjetio da se nešto promijenilo, a bilo je popraćeno bezbrojnim čestitkama koje sam primao sa svih strana.

Ove godine sam se na svoj dan probudio s osjećajem unutrašnjeg zadovoljstva. Zapravo, iako opet nisam planirao nikakvo posebno slavlje, a i ono o čemu sam maštao se izjalovilo, što zbog moje nespremnosti da organiziram plesnu meditaciju, a što zbog kiše i moje prehlade zbog koje je otpalo i planinarenje, ipak sam osjećao radost u sebi. Zanimljivo mi je bilo promatrati da ona izvire iz mene i ne ovisi o vanjskim zbivanjima, očekivanju slavlja, čestitki, poklona. Bio sam ispunjen radošću jer sam sâm sebi posvetio današnji dan i jer sam sâm sebe odlučio počastiti pažnjom i ljubavlju na svoj rođendan.

A kad sam sâm tako odlučio, onda se je valjda i Svemir odlučio pridružiti!

Ne slušam radio inače, no, jutros sam baš poželio. Uključivši ga prve riječi koje sam čuo bile su riječi pjesme "... uvijek budi svoj, trči, ne daj svoje vizije, ovaj dan je tvoj!" (Meritas - Dan je tvoj). Nasmiješio sam se poruci koju mi Svemir šalje (Ili Bog? Anđeli? Duhovni vodiči? Sam sebi putem svojeg višeg Ja i pojave sinkroniciteta?) i zatoplilo mi je oko srca.

Potom sam poželio postaviti novu Oshovu zen kartu s mislima za meditaciju na svoje web stranice, a koju mijenjam na tjednoj bazi. Danas sam baš htio nešto u duhu mog rođendana. I izvučem kartu pod nazivom Uspjeh (Success) s prikazom slavljenika koji jaše, ni više ni manje nego na tigru! E sad sam već imao osmijeh od uha do uha.

Već ujutro su me posjetile tri prijateljice i dečko jedne od njih, koje su inzistirale da me vide. Iznenadile su me s krasnom, ručno rađenom knjigom s makrobiotičkim receptima (budući sam nedavno počeo kuhati sam sebi), a k tome su na glas čitale neke od mojih pjesama koje posebno vole. Cvao sam od pažnje i ljubavi (i istovremeno dobio alergijski napad jer je mojem unutrašnjem saboteru valjda ipak bilo malo previše...).

Roditelji su me pozvali na ručak i odličan kolač, a poslijepodne sam planirao provesti na Jarunu u labirintu, pa mi se pridružila i jedna prijateljica koju nisam dugo vidio (i koja mi je, usput, također poklonila knjigu o kuhanju!).

Bio je to moj prvi ovogodišnji posjet voljenom labirintu. Iznenadilo nas je kad smo vidjeli da je poplavljen. Podzemne vode su od otopljenog snijega toliko visoko narasle da je šljunčana stazica postala vijugavi potočić. No, obilje vlage je pogodovalo razvoju krasne mahovine na "brežuljčićima" između zavoja labirintove staze. Bio je to pravi vodeni labirint! Rekoh, u skladu s vodenim znakom Riba koji je upravo započeo. Voda nas nije spriječila, pa smo hodajući rubom stazice i gacajući po kaljuži "odradili" svoja otpuštanja i integracije.

I za kraj dana sam si napravio rođendansku zen analizu. Najprije sam pogledao prošlogodišnju i zadovoljno "stavio kvačicu" da je zadatak koji je moja duša tada htjela i više nego zadovoljavajuće obavljen. A današnja analiza pokazuje da se put logično nastavlja i u predstojeće razdoblje, s nekim novim izazovima preda mnom.

Zadovoljan sam i ispunjen radošću. Koliko sam samo puta bio nesretan jer se za "ročkas" nisam ludo provodio, tulumario, imao brojne čestitare i darivatelje. Valjda je sve tako trebalo biti kako bih se s vanjskih očekivanja okrenuo prema sebi, zagledao se unutra i otkrio najvećeg čestitara i darivatelja koji postoji. I koji je, zapravo, oduvijek bio tu! I zato, Borise, sretan ti rođendan!

Drvo i ja - jedno!